Marija i Ivan
Marija i Ivan

I dan danas se jasno sjećam 12. prosinca 2001., kada smo moj brat Ivan i ja stigli u SOS Dječje selo Ladimirevci. Bilo je točno podne, na stolu u SOS kući čekao nas je fini ručak te ugodno društvo SOS braće, sestara i SOS mame. Bili smo jako zbunjeni i sva su nam se djeca činila nekako čudnom. Prva je noć bila zaista tužna. Nedostajala nam je jako naša kuća pa i naši roditelji, kakvi god da su bili. U tim najgorim trenucima izvlačilo nas je što imamo jedno drugo.

Unatoč teškom novom početku, ubrzo smo se uklopili. Djeca u Selu su nas prihvatila, a u školskim smo klupama počeli sklapati prijateljstva. Veliku pomoć pružio nam je pedagoški tim SOS Dječjeg sela Ladimirevci dok je meni osobno puno pomogla vjera u Boga.

Godine su prolazile i ja sam prva otišla iz SOS Dječjeg sela u Zajednicu mladih u Osijek. Nakon završetka škole preselila sam se u Zadar k sestri Danijeli. Tamo sam se zaposlila i krenula u samostalan život. Ivan je nakon mature otišao u Split i upisao fakultet.

Nakon nekoliko godina upoznala sam Damira, danas mojega supruga, a Ivan se ipak odlučio vratiti u Osijek gdje je upisao studij fizike. Tijekom fakulteta Ivanu je od velike pomoći bio odgojitelj Željko kojeg Ivan jako voli.

Ivan i ja smo sada odrasli, mladi ljudi koji vode zaista predivne živote. Ivan je trenutačno na trećoj godini fakulteta i u ozbiljnoj je vezi s djevojkom, dok ja uživam u svojoj velikoj obitelji.

Uz Damirova odraslog sina iz prvog braka, imamo i dva zajednička sina, a moj brat Ivan i sestra Danijela dio su naše obitelji. Često se čujemo i redovito družimo tijekom blagdana.


Zahvaljujući Udruzi SOS Dječje selo Hrvatska mi smo danas uspješne individue.

Pomogli su nam u svakom pogledu: financijskom, savjetima, razgovorima... i što je najvažnije, pružili su nam toplinu obiteljskog doma, krov nad glavom i toplu riječ kad je bilo potrebno.

Naučili su nas životu i nikada nas nisu napustili. Važno je cijeniti rad svih djelatnika u SOS Dječjem selu Hrvatska jer, morate znati, nije nimalo lako odgajati 'tuđu' djecu.

Unatoč tome, oni uvijek daju sve od sebe kako bi nas usmjerili na pravi put i gledali nas kao sretne ljude.